Staklena ograda za balkon i terasu, šta izdrži vjetar, snijeg i mraz

Na stranici o staklenim ogradama stoji jedan pasus o balkonu i terasi. Ovaj tekst je taj pasus razrađen do kraja, jer nas ljudi najčešće zovu tek kad je terasa gotova, pločice položene i kad je jedina preostala opcija bušiti kroz nešto što nije trebalo biti probušeno.

Sve što vrijedi za ogradu u kući vrijedi i ovdje: laminirano staklo, sidrenje u nosivu podlogu, visina stotinjak centimetara. Razlika je u tome što vani postoje četiri stvari koje unutra ne postoje, i one određuju gotovo sve odluke.

Vani se ne naslanjaju samo ljudi

Unutrašnja ograda ima jedno mjerodavno opterećenje: čovjeka koji se nasloni. Vanjska ima još tri.

• Vjetar. Metalna ograda sa šipkama propušta zrak. Staklena ograda je puna ploča i prima cijeli pritisak, pa ga preko nosača prenosi u konstrukciju. To je najveća promjena u odnosu na unutrašnju ogradu.
• Snijeg i led. Uz punu ploču se snijeg nagomila više nego uz šipke, a u kanalu podnog profila voda zna zamrznuti.
• Temperaturne razlike. Staklo se ljeti širi, zimi skuplja. Zato staklo nikad ne smije nalijegati direktno na metal, između ide guma ili podmetač.
• Vlaga u konstrukciji. Svaka rupa u podu terase je put za vodu prema onome što je ispod.

Kod izloženih pozicija, dugih poteza bez prekida i viših spratova ne procjenjujemo na oko. Tu se traži proračun, i prema njemu se biraju debljina laminata i razmak sidrenja. Kod uobičajene balkonske ograde od stotinjak centimetara u podnom profilu to je rutina koju smo radili puno puta.

Staklo, i koja debljina za koju izvedbu

Kod ograde na otvorenom nema dileme oko vrste stakla. Ide laminirano, dva stakla spojena PVB folijom, a najbolja izvedba je kaljeno pa laminirano. Razlog je isti kao unutra, samo je posljedica veća: kaljeni panel se pri lomu osipa u sekundi, a na balkonu iza tog otvora nije stepenište nego pad sa spratne visine. Laminat napukne i ostane stajati.

Ton se bira posebno. Prozirno staklo ostavlja pogled otvoren i to je razlog zašto se ograda uopšte radi u staklu, ali na njemu se tragovi kiše vide najjasnije. Parsol sivo i bronza su mirniji i praštaju više. Mliječno pjeskareno se uzima kad balkon gleda pravo u susjedov balkon, i tada se često radi kombinacija, pjeskareno do visine oko sedamdeset centimetara i prozirno iznad.

Sidrenje, dio koji se ne vidi i najviše košta ako se pogriješi

Ovo je najvažniji dio teksta. Kod unutrašnje ograde pitanje je samo da li podloga drži. Na terasi je pitanje i šta se probija na putu do te podloge.

Pod terase najčešće ide ovako, odozgo prema dolje: pločice, ljepilo, estrih sa padom, hidroizolacija, nosiva armiranobetonska ploča. Sidro mora do ploče. Estrih ne drži moment koji se javi kad se neko nasloni na ogradu visine metar, i tu nema kompromisa. To znači da sidro prolazi kroz hidroizolaciju.

Tri načina da se to riješi, poredana od najboljeg prema najgorem:

• Bočni prihvat na čelo ploče. Ograda se hvata sa strane, za čelo međuspratne ploče ili za bok konstrukcije. Pod terase se uopšte ne dira. Kad je izvedivo, ovo je odgovor.
• Priprema prije hidroizolacije. Ako se ograda planira dok je terasa još u radu, sidrene ploče se postave na nosivu ploču, pa se hidroizolacija izvede preko njih i zaptije oko njih. Ovo traži samo jedno, da nas neko pozove na vrijeme.
• Naknadno bušenje sa zaptivanjem. Izvedivo je, radi se, ali svaka probušena tačka mora biti zaptivena kako treba, i taj dio ide sa izvođačem koji daje garanciju na hidroizolaciju. Kad je ispod terase stambeni prostor, ovo nikad ne radimo na svoju ruku.

Zato je prvo pitanje koje postavljamo na terasi uvijek isto: ima li prostorija ispod? Ako ima, razgovor kreće od hidroizolacije, a ne od stakla.

Nosači i vijci koji ne hrđaju

Ovdje se najviše griješi na materijalu koji se ne vidi. Profil može biti eloksirani ili plastificirani aluminij, ali vijci, sidra i stezaljke moraju biti od nehrđajućeg čelika.

• AISI 304 je dovoljan u kontinentalnom dijelu Bosne, dakle kod većine naših objekata.
• AISI 316 ide uz more, i tamo gdje se zimi jako posipa so, na terasama uz prometne ulice.
• Nikad pocinčani vijak u inox nosač. Dva različita metala u dodiru sa vlagom rade jedan protiv drugoga, i to se vidi kao rđava suza po staklu već nakon jedne zime.

Ako je ograda već postavljena i vidite smeđe tragove oko vijaka, to najčešće nije kvar samog inoxa nego pogrešan vijak ili ostatak čelične prašine sa brušenja. Skida se, ali je jednostavnije naručiti kako treba.

Kanal, razmaci i voda koja mora imati kuda

Podni U-profil je lijep zato što se ne vidi nijedna stezaljka. Ali on je i kanal, a kanal skuplja vodu, prašinu i lišće. Ako iz njega voda nema kuda, zimi se u njemu stvara led koji radi na razmicanje profila.

Zato kod vanjske izvedbe planiramo odvod iz kanala i jednom godišnje ga treba pogledati, najbolje u jesen. To je posao od deset minuta.

Između panela ostaje razmak od nekoliko milimetara, jer se staklo širi i jer voda mora prolaziti. Taj razmak se ne zatvara silikonom po cijeloj visini. Gornji rub stakla, ako nema rukohvata, mora biti brušen i poliran, i to nije estetika: to je rub koji se dodiruje i koji prima udarce, a mikro okrznuće na neobrađenom rubu je početak pukotine.

Zima

Snijeg uz staklenu ogradu se nagomila više nego uz metalnu, jer ga ništa ne propušta. Sam po sebi to nije problem za dobro dimenzionisanu ogradu, ali jeste za način na koji se čisti.

• Led se ne skida lopatom ni metalnom strugalicom. Ogrebotina na staklu se ne polira, a okrznut rub laminata je otvoreno mjesto za vlagu između dva stakla.
• Ne polivati vrućom vodom. Nagla temperaturna razlika je nepotreban rizik, naročito ako staklo već ima okrznuće koje niste primijetili.
• Plastična strugalica i strpljenje rade posao. Snijeg se skida prije nego se stvrdne.

Održavanje kroz godinu

Ograda na otvorenom traži manje od tuš kabine, ali traži redovno. Voda, sredstvo za staklo bez amonijaka, mekana krpa, dva do tri puta godišnje. Ono što se lako zaboravi:

• Provjeriti da kanal podnog profila nije zapušen, prije zime
• Zategnuti vijke tačkastih nosača jednom godišnje
• Zamijeniti gumene brtve kad postanu tvrde i sive
• Pogledati rubove panela, naročito donji rub u profilu

Nano zaštita se na vanjskom staklu isplati više nego u kupatilu, jer kišnica nosi minerale i ostavlja mliječan trag ispod mjesta gdje voda kaplje sa strehe. Ne rješava čišćenje, ali smanjuje koliko se toga uhvati. Kako se ton i zaštita biraju objasnili smo u tekstu o tome koje staklo odabrati, i ta pravila vrijede i ovdje.

Greške koje vidimo najčešće

• Ograda se naručuje kad je terasa gotova. Tada je najbolja opcija, priprema prije hidroizolacije, već nemoguća.
• Sidrenje u estrih. Drži prvih par mjeseci i onda popusti, obično na najizloženijem panelu.
• Pocinčani vijci na otvorenom. Uštedi se sitno, a rđa se vidi sa ulice.
• Kanal bez odvoda. Prva zima to naplati.
• Neobrađen gornji rub. Ako nema rukohvata, taj rub se dodiruje svaki dan.
• Mjerenje prije završnog poda. Pločice i ljepilo pomjere visinu za dva do tri centimetra, a ograda se mjeri od gotovog poda.

Šta nam poslati

Sa ovim podacima možemo dati okvirnu cijenu i reći koja izvedba ima smisla, prije nego što iko izađe na teren:

• Dužina poteza, i da li ima uglova
• Visina od gotovog poda do vrha ograde
• Da li ispod terase ima prostorija
• Da li je pod već gotov, i ako jeste, šta je ispod pločica
• Sprat i koliko je pozicija izložena vjetru
• Sa rukohvatom ili bez
• Ton stakla, ili samo koliko vam je važan zaklon od pogleda
• Tri do četiri fotografije, obavezno jedna sa strane da se vidi rub ploče

Fotografija ruba ploče nam kaže da li je bočni prihvat uopšte moguć, a to je odluka koja mijenja i cijenu i rizik. Pošaljite upit i javljamo se istog dana. Izlazak na mjerenje je uključen u cijenu ograde.